|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Šesnaestogodišnjakinja ću biti 21.08 :) .inače se pronalazim samo u pjesmama a na ovom svijetu sam prisutna samo tijelom.duh mi je mnogo iznad ovo univerzuma.šala.volim zemlju, al vjerujem da ću se jednom vratiti na mjesto s kojeg sam došla ovdje. No koje je to mjesto još nisam potpuno sigurna. Čisto informativno zovem se anamarija. Neshvatljivo biće koje voli uveseljavati druge, ali i praviti probleme svojim starcima (ovo drugo mi nije po volji ali što se mora, mora se).voli ljeto jer tada nemora gubiti vrijeme umotavajući svoje krhko tijelo u slojevitu, predebelu odjeću. Teško dopušta ljudima da joj priđu, a svoje prijatelje neželi izgubiti pa im upravo zbog toga ide na živce ponekad. Ali oni su ti koji me vole i koji mi ne dopuštaju da potonem. Hvala vam. (bilo bi glupo sad ih nabrati jer bi sigurno nekog izostavila a to ne želim..svi su u mom srcu)
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
čitaju se:
La Boîte noire
grof V.
djuxerica
jerguzovcani
federer fan
marina
all my angels
rainbow in the flesh
necu tako
samo za najhrabrije
EMO kitty.cat †
MIOC
PH
vilina dusa
promatram, razmisljam
sabriel
apstraktna misao
glumica
1step2for
.mimoza
kronika najavljene smrti
hell
^ˇsheena
Shelly
djevojka s albino srcem
Fantom Slobode
....Sretno dijete....
*tenchica*
viam inveniam
Static Lullaby
There are no wrong choices;
there are only different choices.
Susan Jeffers
The only way to discover
the limits of the possible
is to go beyond
them into the impossible.
Arthur C.Clarke
Just one great idea can
completely revolutionize
your life.
Earl Nightingal
Remember if people
talk behind your back,
it only means you are two
steps ahead.
Fanni Flagg
Don`t be afraid your
life will end. Be afraid
that it will never begin.
Grace Hansen
It` not that "today is
the first day of the
rest of my life",
but now is all there
is of my life.
Huhg Prather
Pjesma utah Indijanaca
Žena sam koja drži
nebo.
Mojim očima prolazi
duga.
Sunce utire put do moga
krila.
Moje su misli poput
oblaka.
Ali moje riječi tek
dolaze.
osnovni način ljudskog postojanja jest da moramo živjeti s drugima. po meni osobno jedno tijelo ima samo komadić duše, koji postaje cjelovitom dušom samo kada se komadić duše jednog tijela stopi s komadićem duše u drugom tijelu. i pritom ne mislim na dvoje supružnika, obično se za njih veže pojam jedno tijelo, ali ja u to ne vjerujem. ne kažem da je nemoguće, samo ja (čvrsto, pravo) prijateljstvo smatram jačim od braka.
. hvala svim mojim prijateljima jer vi ste čuvari mog života i stupovi mog postojanja.
law ju ol
Volim ubode svježih suza na svom licu.
Volim svoje crvene oči.
Volim svoje oči dok obred traje a volim ih
i nedugo nakon rođenja iskrenih kaplji.
Volim osjećaj nakon toga.
Ispunjenje
praznine.
Olakšanje pa čak
i sreća. Volim
krugove svježe
krvi i crne valove
maskare. Ne
volim što davno nisam plakala.
Suze zamijenio
smijeh.
A ja hoću crvene oči.
[ misao dana, topla i svijetla lebdi nad sklopljenim krilima rujna. ne doticem nista, pustam da me tek ispuni njen prozracni dah. ispricavam se dragi blogeri sto sam otisla bez pozdrava. imala sam komplikacija u zivotu koje su me ranile i osnazile.hvala svima koji ste me posjecivali u nadi da cete naici na novi post. potrudit cu se ovih dana uzvratiti vam posjet.]
ljetna noć. sparna teška i umorna. I ti i ja . sunca dva. Na krovu stare škole rekao si nešto što mi je urezano ostalo u srcu. I ostat će. Malena uz tebe granice nestaju. Dao si život uvenulom cvijetu, mjesec noći i ljubavnika ljubavnici. Dao si mi snagu koja gori u meni u ovim teškim trenutcima. Davao si mi radost i utjehu kakvu sada tražim u drugima. I kakvu više ne nalazim. Te noći poljubac je bio drugačiji nego mnogi nakon njega. Ruke su ti bile snažnije i toplije negoli sada onih u kojima tražim zagrljaj kakav si mi ti pružao. Bojala sam se da je točna ona rečenica o prvoj ljubavi iz nekog filma: cijeli život ćeš tražiti na usnama drugim njega, po njegovom poljupcu ćeš mjeriti druge. Zaista istina je.
[just a nice memory]
nismo bili sami te noći na igralištu. Bilo je cijelo društvo. Dosadio mi je nogomet i blesava djeca s kartama. Mnogo sam se puta penjala na krov stare škole. I znala sam da se ona ne može popeti ako ti kojim nemogućim slučajem pođeš za mnom.
Nisam dobro društvo večeras. Idem gore.
[želja se ostvarila]
stigla sam gore i iako se čini nemoguće vidjela sam tvoj pogled tim velikim smeđim očima uperen prema meni. Vidjela sam i kad si krenuo gore. Zanimalo me samo koju si im izliku za odlazak rekao. Stigao si gore. Nisam te to pitala.
Voliš gledati zvijezde?
Neželim ispasti patetični papak. [venama mi je počelo teći]
Primio me za ruku i zagrlio. Nekoliko smo minuta tako stajali. Nismo gledali dolje. Nismo gledali nju i nismo gledali zadnju večer ljeta. Gledali smo gore.
Znaš, priča se da ti se sviđam.
Pa istina. [valjda]
Pa znaš [minuta dubokog udisaja] i ti se meni svidaš.
ponekad poželim samo zagrljaj. samo više i ništa manje. nikakve riječi ni pretvaranja. samo zagrljaj.
pusa Lovri.onom u kojem sam nasla sve sto trebam. i nakon ovoga.
nitko nije sumnjao.
Ona je znala.
ponekad se noćima pretvarala da ga ne čuje,
da ne čuje škripu vrata i njegov hod
da ne čuje one njegove riječi: šššš budi dobra brzo će proći
da ne osjeti njegov miris koji joj nikad nije bio ugodan
da ne osjeti na sebi onaj njegov prokleto prljavi pogled
da ne vidi njegove ruke oko njezinog struka
ponekad se noćima pretvarala
da se ne boji
nitko nije sumnjao.
Ona je znala.
[blogeditor mi je neko vrijeme bio u kvaru i to je glavni razlog mog neobjavljivanja novog posta..preuzbudena vidjevsi sada da je proradio objavljujem prvu stavku iz svoje mape...svratiti ce do svih ovih dana. velika pusa ]
[ Motoristi su ljudi koji vole sladoled. Naravno od čokolade. Nije više karamela, čokolada i biskvit. Sad je komisija, prizma, kocka.By stoŽAC]
Ne nisam ja kriva. Ti si. Lako je reci, ali shvatiš da nije tako. Krivi ste oboje. Ali zašto bas u njega? Sto to on ima a da drugi nemaju? Zbunjeni pogled, nesuvisli pokret rukom dok priča samnom, mozak za fiziku, ljubav prema matematici, brata kojeg ne voli i sestre koje ga ne vole??? To nije dovoljno.
Zašto pored svih ljudi na svijetu ja izaberem krivog? Možda nije krivi. možda ja zaista previše očekujem od muškarca.
Mora da je to. Ja sam kriva jer uvijek padnem na niske. Zbunjene. Prepametne. Na one koji ne žele vezu.
Bacam se na starije.
Ali i ovaj novi je nizak. Odgovor na pitanje imaš li curu glasi: kao neku imam pa ništa od toga, a uz to nikad s nekim iz škole. Savršeno rečeno. Ma divan je zaista. (prije minutu ga se sjetih i iz prve pogodim prezime..ali to ništa ne znaci)
A javim ti se ja još. Ne moraš. Nemoj. Ne želim to više.
Čudno kako se nakon kratkog vremena ohladim. Muškarci me više ne drže dugo. Ok osim jednog koji u meni traje i traje. Ali nije da ja to želim. Prijatelj mi je kojeg volim. Kaže da me voli. Pretvaram se da vjerujem. ima nešto u načinu na koji to kaže.Lakše je kad mu vjeruješ. Ili barem tako kažeš.
Ovo nema smisla. Znam. Ništa višše nema smisla. Uskoro će biti sve gotovo. Pa preglasna i mučna tišina so sljedeće godine.
Čudno kako nakon kratkog vremena shvatim da sve od već napravljenog nema nikakve važnosti za moj život. Zašto me hvata patetika? A mislila sam da sam ju odavno prerasla. Kad ono ja opet nesuvislo iritirajuće glupo i ljigavo pišem o svojoj takozvanoj muci vezanoj za ljubav.
Rekla sam nedavno da se neću zaljubiti. Opet.
A sto sad?
Jesam li zaljubljena? Kad bi barem znala odgovor?
Nisam zaljubljena. Ali katkad poželim da naletim na onog pravog. Ako postoji.
A znam da postoji.
[ispricavam se ne zbog manjka inspiracije, jer ja sam rodena s njom (joj umisljeno moje) vec zbog svoje lijenosti da nesto ljepo napisem. Peace, ljubav. kiss]
… taj njegov
prokleto smrznuti pogled
nepomično umjetni osmjeh
kad me ugleda
a ja poput šećernog curetka
djetinjasto vraški izustim Hej.
Poželim ga bosti
previše našiljenim kopljem
dok smrtno ne iskrvari
oči mu izvaditi pa ih zavezati
na zlatni lančić oko vrata
da mi vječno gleda dekolte..
misli da je to na meni najbolje
(…)
kaže da me voli.
Smijem se glasno
znojim se
ubrzano dišem
od tolikog smijeha
pucaju mu bubnjići ali
krvarim iz očiju
zbunjeniji je nego inače..
grlim ga a on me tjera od sebe
krvare mi ruke
on drhti
krv mi curi iz usta
šapćem mu riječi
mrzim te
jer ne mogu glasnije
on se pita što
ubio si me I D I o t e (ne mogu glasnije gušim se u krvi)
ja sam ona na koju su te roditelji upozoravali
ja sam ona koja umire kad ju netko zavoli
zato živjeh već stoljećima
ja sam ona koja ne dopušta
osjetiti toplinu ljubavi
dah iskrenosti
ugriz strasti
z a š t o baš sada
z a š t o b a š ti
(bojim se postaviti pitanje
m o ž d a m e t i v o l i š )
Znam.[ I seem to recognize your face ] Vidjela sam ih sinoć u svakonoćašnjem ophodu na metli.
[ispleskat ću te..ovaj poljubiti u obraz..a misliš se u sebi ubit ću boga u tebi]
nisam se iznenadila. Osjećala sam neki unutarnji mir spoznajom da me napokon prevario..zapravo me samo iznevjerio i izdao
[hearts and thoughts they fade, fade away...]
da li mi je žao? [cannot find the candle of thought to light your name]
čega? pa nismo u vezi [znači nije me fkt prevario]
jesam li ljuta? [all these changes taking place, I wish i'd seen the place
but no one's ever taken me]
pa čini se da jesam. Šit. A zašto sam ljuta? jer sam se u sebi nadala da nije toliko glup da ga takva ž e n a uhvati i zaplete u svoju mrežu. Ja sam ta koja to smije.[ I swear I recognize your breath] Ja sam ta koja se igra s muškarcima. Ja sam ta koja ispija svu njihovu energiju. Ja sam ta koja ih tjera do granica o kojim nikad nisu ni sanjali. Ja sam ta koja izvlači najbolje iz muškarca. Ja sam ta koja muškarce odbaci lako kad se napije njihove strasti. Nitko me ne može zamijeniti.
(…)
shvatio je i on to nakon TJEDAN dana. [I just want to scream...hello]
i sad mi priznaje kako su ga natjerali na to drugi neki. Ma hu kers. Ja sam se izvukla. Izvukla se iz elektromagnetskog kruga koji on širi i vuče za sobom. Sad mu je jadnom žao. Haha. Mali gotovo je. ja ne praštam lako. ali njemu praštam uvijek. I sad mi je prijatelj. Koji me zaslužuje. Svu moju pažnju i ljubav. Jer vjerovali ili ne i on to pruža meni.
[my god its been so long, never dreamed you'd return
but now here you are, and here i am]
Hoće li biti normale? Ili na majku, duševno zaostale?- takva su se pitanje postavljala kad se saznalo da je moja majka trudna.ali rodila je zdrave blizanke. Zdrave…u neku ruku da.
13.07
navršila sam 12 god. Ja i moja ljubljena sestra. Zavjesu smo zapalile zbog svjećica na torti.
Sretan vam rođendan rekla je to onim svojim ispraznim glasom (kao onda kad bi morala reći nešto što joj se nije svidjelo, kad bi se morala ispričati. zato moju majku nitko nikad nije čuo da se ispričava.)
Upalila je televiziju. Htjela je nekog nazvati. Krenula je u dnevnu sobu
Ali na televiziji se začula vijest da je buknuo veliku požar i da ima nekoliko ozlijeđenih vatrogasaca.
Ispustila je slušalicu na tlo. još nekoliko sekundi stajala je ukočena i onako mrtvački blijeda. Pala je. mi za stolom pomislimo onesvijestila se. To nije bio čest slučaj kod moje majke. Nije bila luda, ne nimalo. Ali sve nepravde ovoga svijeta ona je shvaćalo previše osobno. bila je laka kao perce, čudno za ženu koja je izdržala dva mukotrpna poroda, mene i moje nezahvalne sestre .zapravo, možda je bila luda samo je mi nikad nismo oslovljavali tim imenom. I nismo je slali u ludnicu. ili gdje već. Bila je uvijek uz nas. Slabog duha i uma, ponekad nije voljela svjetlost pa bi se zatvorila u podrum, a bilo je dana i kad je njome bila opsjednuta. Cijelu noć ne bi oka sklopila uz upaljena svjetla.no ne volim puno pričati o njoj.
Žvačeći onu preslabo pečenu janjetinu i one sirove krumpire (subota je bila dan kad bi nas svojim ručkom pokušala uvjeriti da našoj obitelji nije potrebna kuharica) sjetih da se prilikom njezinog pada u susjednoj sobi na tlo začulo neko pucanje . odlučila sam prestati s jelom i otići provjeriti u što se udarila.
Prizor je bio krajnje sablastan i odvratan. Uho joj je bilo u rukama. Prilikom pada udarila je u stakleni stol, koji joj je otkinuo uho i bacio ga u njezinu lijevu ruku. Kosa joj je bila sva krvava. Krvi je bilo puno oko glave. U oko joj se zabio komad stakla, tako čvrsto da je izgledalo kao da oduvijek tu stoji. Dugo sam stajala tako nad njom i promatrala taj prizor .nisam povratila. nije mi ni došlo mučno, dobro se još uvijek sjećam. samo me iznenadio takav krajnje čudan prizor. Prišla sam bliže. Dakako nije disala.
Kako je?- odjednom začuh očev glas kako me zove.
Nije tu. Očito je otišla prošetati.- odgovorim.
Nije mi zaista ni tada bilo jasno zašto sam to napravila. Ali u jedno sam bila sigurna. Ne smijem dopustiti sestri da ju vidi ovakvu.
Zaključala sam odmah dnevnu sobu. Ključ uzela sa sobom. Došla do stola oko kojeg su me svi očekivali.
Nisam gladna.- rekoh onim svojim prekrištavim glasom i preozbiljnim za dvanaestogodišnju djevojčicu. Idem potražiti majku. noć će uskoro ne želim da se prestraši ko prošlu noć. Nemojte me čekati . i odoh vani.
Kroz prozor koji je vodio u dnevnu sobu uđem sa stražnje strane. Ukrala sam iz dvorišta okolnih kuća sve što mi je bilo potrebno da moj plan uspije.
Desetak plastičnih vreća, jednu sjekiru, dva noža, i tri paketiće svježe kupljenih spužvica za pranje suđa.
Zamirisala mi je krv .oduvijek sam ju voljela. zato su me u školi i čudno gledali jer kad bih pala na tjelesnoj kulturi uvijek sam popila krv koje bi moje slabašno beživotno tijelo ispuštalo. Stradavalo je uglavnom uvijek koljeno. zato ne volim nositi suknje.
Poljubila sam ju. U ono beskrvno čelo. Bila je topla, umiljata, mirna, i nasmijana. Čudno što sve dijete može zamisliti. No dobro. Htjela sam ju zagrliti ali shvatih da bolje ne, jer neznam gdje bi s toliko krvavom odjećom .
Bacim se na posao. Prvo sam popila što sam više krvi mogla, ali nije čak ni moj želudac mogao podnijeti toliku količinu krvi. Ono što je ostalo kupila sam spužvicama i bacala u jednu vreću. To je vrlo brzo gotovo. nekih 15 minuta. I onda se sjetih da je to bilo sasvim uzaludno. Jer sad ću si sama krv stvoriti. Nisam to mogla definitivno napraviti ovdje. Umotam ju u nekoliko vreća. Nije to bilo teško. Već sam rekla da je moja majka bila sitna i bezopasna riba .hmm da moglo bi se tako reći. Izbacim ju kroz prozor. glupi mačak Sivko ležao je na travi ispod prozora. Više se neće pomaknuti. Ahh.
Omotam joj oko glave uže i pričvrstim za svoj bicikl. ahh ipak nije toliko lagana. Krenem u duboku šumu. Već se smračilo znala sam da nikog neće biti.
Rastvorim vreće. Već je počela smrditi. E sad to mogu napraviti. Uzela sam sjekiru, nadvila se nad nju i počela udarati. Bila sam visoka za svoje godine, i definitivno premršava za jednu 12godišnjakinju. Ali imala sam snagu. Čudim se tome i sada, nekoliko godina nakon tog događaja. Bila sam sva od krvi. Kapi su mi štrcale i u nos, pa sam se počela gušiti toliko da me bilo strah da će me netko čuti. Na sreću nije. Bilo je točno 36 komadića njezinog tijela. Brojala sam. I slagala u vreće. Bacila sam to nakon obavljenog posla u kontejnere duž cijelog sela. Bila je već duboka noć. i ako me netko možda i vidio, na
brzinu bi okrenuo glavu, jer nitko nije htio vidjeti malu parićku s onim bolesno zelenim očima , iz kojih kad da je isijavalo svo zlo ovoga svijeta. Na mater je pričali su.
Sat u hodniku je točno otkucavao ponoć kad sam stupila u kuću. Bila je puno svijeća, za majku ako se vrati da joj bude toplo.
Iako bez trunke odjeće bila sam krvava. uđem u kadu. (hvala bogu da me nisu vidjeli, znam koliko je žao ocu što ću njegove kćeri drugačije. viđala sam mu to svaki dan u očima. bilo mi ga je žao. On nas je zvao posebne.)
Sredim se i odem u krevet.
Plač kao da ucviljeno mače se guši. Nije mačić. Prepoznajem i ovaj zvuk. To je moja sestra.
Uđem joj pod deku i zagrlim. Sve je u redu. Riješeno je sve. Sve sam sredila.
Otvorila je oči. Zaista? Što nije otišla prošetati?
Mrtva je- raspoložim svoju sestru blizanku.
Napokon – odgovorila je smireno.